Prvi čekrk (rola, mašinica) po jednoj od teorija pojavio se u drevnoj Kini, početkom 13. vijeka, gdje je naslikan na jednoj sačuvanoj slici koja prikazuje štap i ribolovca. Međutim, prvi čekrk opisao je Englez Thomas Barker, 1651. godine. Opis tog čekrka, govori o prostoj konstrukciji od drveta i bez ikakvih mehanizma. Sporenja samih ribolovaca o značaju čekrka u mušičarenju traju do današnjeg dana i stavovi su dijametralno suprotni, od potpunog ignorisanja njegove uloge u mušičarenju (isključivo služi kao magacin za mušičarski konac) do onih koji ne mogu zamisliti ribolov bez ove naprave (naročito na većim vodama).
Na samom početku lovilo se isključivo štapom i strunom koja je bila direktno vezana na vrhu štapa, te čekrk nije ni bio potreban. Ovim načinom ribolova ribolovac je imao ograničeni zabačaj zbog pribora, ali se zbog velike količine ribe u to vrijeme, moglo loviti i takvom tehnikom (ljeskovak).
Danas je u uz pomoć čekrka prilikom plasiranja vještačke mušice moguće dobaciti daleko veće daljine, pa čak ,,izbaciti” i cijeli kanap. Standardne dužine mušičarskih kanapa idu od 27 do 32 metara.
Osnovna podijela čekrka bi bila na poluatomatske i automatske. Čekrci su po pravilu veoma jednostavne konstrukcije, a od materijala izrade i složenosti kočionog sistema zvisi i cijena. Jeftiniji modeli su izrađeni od plastike i neki od njih nemaju nikakav kočioni sistem. Najčešće korišćeni materijali od kojih se izrađuju čekrci su legure aluminijuma, grafita i plastike, jer su ovi materijali lagani i prilično izdržljivi. Veličina i kapacitet špule (kotura) određuju koji ćemo kanap staviti na njega. Najbitnije je da cjelokupan sistem mušičarski kanap, štap i čekrk budu izbalansirani i ukomponovani.
Uloga čekrka dolazi do izražaja u momentima kada na štapu imamo neki krupniji primjerak ribe. U slučaju da nam je kanap zapetljan u blatu, vodi ili čvorovima i nenasložen van čekrka, riba će to svakako znati da iskoristi i pobjegne, naročito krupniji primjerci. Tada je veoma bitan segment uz iskustvo ribolovca i kvalitet opreme pa i čekrka (npr. kvalitetna kočnica na čekrku).
Čekrci moraju biti dovoljno veliki (i široki – modeli ,,large arbor”) da na njih mogu stati bez problema odgovarajući mušičarski kanap i backing. U zavisnosti od tehnike mušičarenja, veličine vode i vrste riba, zavisi izbor pribora od čega, opet, zavisi veličina čekrka. Najuniverzalniji štapovi, pa shodno tome i upareni čekrci su za vode u Crnoj Gori , oni iz klase #5.
Napominjemo da obratite pažnju na pravilnu povezanost mušičarskog kanapa i beckinga, kada iste postavljate na čekrk. Oni moraju biti povezani sa kvalitetnim i sigurnim čvorom, naročito što se krupniji primjerci riba mogu lako otkinuti zbog loše povezanosti baš na tom čvoru koji povezuje ove dvije komponente.
Skuplji modeli čekrka najčešće posjeduju i rezervne koture, a zbog potrebe čuvanja prilikom transporta oni dolaze u posebnim torbicama od neoprena, platna, ili u drvenim kutijama. Za većinu modela je bitno održavanje, odnosno podmazivanje i redovno čišćenje od pijeska i prljavštine. Iako je za čekrk najbitnije da bude funkcionalan, balansiran sa opremom, izrađen od kvalitetnih nerđajućih materijala, sa više ležajeva, većini mušičara je prilikom kupovine spoljašni izgled (uz cijenu) ipak najpresudniji.
Slobodno možemo reći da čekrk pored svoje skromne namjene da sakuplja kanap u suštini predstavlja karakter i ogledalo jednog mušičara!
S.B.MURINO